 |
franceska1 30 June 2009, 05:22 |
Sunčano, vruće, ljetno juto;
Grad je pun turista, ulice naravno raskopane,baš sad se pripremamo kao i obično u sred sezone za sezonu.Naj frekventnije ulice ,pa i sama riva je raskopana, gradilišta svuda.Vozna je samo jedna prometna traka u većem dijelu grada.Ponekad pomislim da bi bez problema mogli sve staro srušiti,što će nam, i bez ikakva problema napraviti, izgraditi , potuno nove objekte, ulice, trgove...A što ima u tim starinama kad se može napraviti potpuno novo ,lijepo, čisto..hm..da se zapitaš.
Pokušala sam naći parking što bliže tržnici jer sam trebala obaviti veliku kupovinu pa da ne vučem daleko ,ali nije mi pošlo za rukom.Napravila sam više krugova i opet se odlučila za udaljeniji parking.Tako sam opet ali sada pješke prolutala ulicama moga grada.Sve vrvi od turista,ribarnica i tržnica tipično dalmatinske vreve,brzo sam se makla iz te vrtložine i krenula mirnijom gradskom jezgrom....e tu me čekalo iznenađenje.
U jednom trenutku vukući torbe prepune namirnica za cijeli tjedan,podignem glavu.Pažnju mi odvuče jedna djevojčica...Ne znam ali čini mi se neobična djevojčica.Zapravo mlada djevojka, vesela, vedra, zračila je...Zadržim pogled na njoj.Privukla me.Potakla na razmišljanje.U prvi mah sam pomislila što mi je??Buljim??Ali ne..Ona me zainteresirala,u njoj je bilo nešto.Na prvi pogled sasvim obična mlada djevojka.Duge, liše, smeđe kose,smeđih očiju sakrivenih iza jeftinog okvira naoćala za vid,vrlo visoka, vitka,odjevena u rebe i svjetlo plavu pamučnu majicu a na nogama japanke.Sasvim prosječna djevojka. U oko mi je upao taj sretan izraz lica, nasmijane oči, vedri pokreti.Širok osmjeh otkrio je niz pa čak krivih i deformiranih zubi ali meni u taj trenutak divnih, pristajali su joj,.A onda...onda sam shvatila da je sa ocem.Pratio ju je visok stariji muškatac u radnom odjelu, pun prašine i zapravo prljav.Zagrlio ju je preko ramena i nešto joj tiho objašnjavao i rukom pokazivao.Shvatiila sam.On je na radu tu.Pozvao je svoje djete ,(vjerovatno za uspjeh u školi, ili čak se upisuje u srednju školu)u posjet i pokazuje joj grad.No ni to nije sve što sam vidila niti je to ono zbog čega pišem.Nadahnuli su me jer se na njihovim licima vidila sva sreća koju se danas teško viđa.Djevojka a ni otac nisu imali skupe papirnate torbe sa kojekakvim sve ne imenima od marki boršica, torbi, haljina, cipela i sl...
Hej....ta djevojka je sa obe ruke držala prekrasnu rozu ružu!
E to je bilo ono što je zadržalo moj pogled.Način na koji je držala tu ružu,kako je gledala i slušala oca....
a taj otac...nije joj kupio a vjerovatno je mogao,ni sandale, ni haljinu,nisu imali vrećice pa čak ni sladoled, neko pecivo...ništa takvo...kupio joj je ružu!!!
Požalila sam što nisam stigla bolje prostudirati njegovo lice osim osmjeha i radnog odjela.Definitivno je, to je i otac i muškarac.Ta mlada dama ima cijeli svijet, nadam se da će i za životnog partnera znati izabrati nekog takvog kakav joj je i otac.